Gibonni — Posoljeni zrak i razlivena tinta

Ponekad sam pjan, do uha nasmijan

i dusa mi je otvorena knjiga

moje nebo je posoljeni zrak

a moje more razlivena tinta

kome biti zahvalan, zivote moj

Krenem obalom koju dobro znam

samo dva minuta pjesice do luke

gdje se djeca igraju, pred nama skrivaju

kriju iglom izbodene ruke

Pa opsujem da ne mogu prostije

mada odavno sam pobjeg’o iz geta

i mjesec iznad nas ima okus hostije

a cesta miris izgubljenog svijeta

Ref.

I moje nebo sad je posoljeni zrak

a moje more razlivena tinta

zato pjevam da ne pojede me mrak

jer da nisam ovo ja bih bio biljka

kome biti zahvalan, grade moj

Ponekad sam p’jan, do uha nasmijan

i zivot mi je otvorena knjiga

ja se cesto spotaknem, al’ se uvijek docekam

ja sam covjek koji nema briga

Ponekad sam p’jan, do uha nasmijan

i dusa mi je otvorena knjiga

moje nebo je posoljeni zrak

a moje more razlivena tinta

kome biti zahvalan, zivote moj

Ref.

If he wasn’t for this song I’d probably be

Lost soul

So now you know just what I had to say in my song

From my heart and my soul

Now you told us why I’ve had to sing this song