Goga Stanic — Ironija

Cudno je kako te zivot kazni

kad kazu svi kako ti dobro ide

i cudno je kako ti ruke pruzis

kad i poslednji od tebe ruke digne

Svi smo na pocetku cisti

svi bez proslosti smo isti

nemam juce da bih sutra imala

Svi smo na pocetku tudji

svi smo gost u novoj kuci

nova ljubav ili nova izdaja

Ref.

Kao led u crvenom vinu

kao poplava u kaminu

nula smo u zbiru

dragi, ti i ja

Kao grube ruke na svili

nije ljubav to sto smo bili

znaj, to je ironija

Cudno je kako se ljudi nude

kad imas sve i kad ti ne treba

cudno je kako im ledja vidis

kada trazis iskru ispod pepela

Ref.

Ne idu novembar i maj

koji pocetak ljubi kraj

kao ulje i voda

Tako se lose mesamo

tako ti jedan prema sto

smo ti i ja

Ref. 2x