Goran Karan — Kuca slomljenog srca

Jos ponekad pomislim

da sam s tobom

jos pred Bogom

dijelimo zlo i dobro

jos ti stoje kovcezi poluprazni

i ti, mila, jos si tu, k’o po kazni

Medju nama pustinja

k’o na dlanu

svaka rijec nam otvara

novu ranu

ja bih da te dodirnem

da te vratim

ne znam kako, reci mi

Ovo je kuca slomljenog srca

samo joj tuga na vrata kuca

milijun suza u nju se slilo

ma briga tebe, lako ti bilo

ovo je kuca slomljenog srca

Ujutro se probudim, tebe nema

pokraj mene usnula druga zena

gdje je moja jedina

koja umije, svaki pogled

da razumije