Goran Karan — Nima vrimena

Svit je luda balota

izvanka i iznutra

okrice ka juzina

vaja, tuce, izbija

i za dobit’ uvik fali

jos punat, dva

Zamantana druzina

ma sve je sporka kuzina

pegula im sudbina

covik ka i bestija

u se, na se i poda se

ka iz dispeta

Ma nima vrimena

srce nije makinja

i da brze zakuca

fali tvoga spirita

I sve bi k’vragu a

zadnju uru do kraja

da me nisi jubila

sve mi zvizde uzgala

Svit je luda balota

me svit je luda ka i ja

sva san mora proguca

mrva soli ostala

samo nam je jubav potriba