Goran Karan — Prozor kraj djardina

Dok kasna nocna ura bati s kampanela

u prsi tisno, jedva se dise

ja opet vidin jedno dite srid tinela

od srca kida i pismu pise

Jedna zvizda ca je pala

dusu cistu mu je takla

on ce slipo da je slidi

sve do raja il’ do pakla

Ref.

I svitli, svitli

jedan prozor kraj djardina

a iza skura jos korde zvone

i jeca, jeca ona ista mandolina

kasna je ura, mater ga zove

I svitli, svitli

jedan prozor moga grada

dok od lipote srce se cipa

i neka leti nebu ova serenada

adio moja mladosti lipa

Dok kasna nocna ura bati s kampanela

pijana luna s neba se smije

ja opet vidin jedno dite srid tinela

a nista nije, nije ka prije

Jedna zvizda ca je pala

dusu cistu mu je takla

on ce slipo da je slidi

od te noci iza cakla

Ref.

I svitli, svitli

jedan prozor kraj djardina