Goran Karan — Sudjeni na pola

Sve taklo je u san

i smijeh od lazi umoran

svlacio nam sram

sa vrelih zelja

Branjenog ugriza

rajska je jabuka

kroz beskraj padala

u oluji tijela

Mi smo samo krik

razgoljene istine

nesavrsen lik

ljubavi nam nebeske

samo tuzna kob

kojom nudi Bog

sve Adame i Eve

Sad blazeni u tami

sutimo svoj kraj

jer svijet sklon nije tajni

a laz nam biva raj

Dusu mi pricuvaj

bez tebe pola sam

jer si grijeh i utjeha

moja nijema molitva

Mi smo samo krik

razgoljene istine

nesavrsen lik

ljubavi nam nebeske

sudjeni na pola

a zelja nam je sve

Ljubimo do bola

jer htjeli bi ljubec’

jer htjeli bi ljubec’

nadzivjet’ se