Goran Stanisic — Postelja njena

Pomrsi konce, ma samo napred

i tako ne znam gdje udaram

ja vec odavno u propadanju

standarde nove postavljam

Pomjesaj lazi, ljubav i pice

bas takvu dugo sam cekao

da me na srecu opet navuce

i laznom nadom da me dotuce

Ref. 2x

Postelja njena i treca smjena

dok mirno spava posten svijet

pamet mi ubi, kako me ljubi

a tek joj je dvadeset

Znam da vuk stari i jagnje mlado

nikako nisu par savrsen

al’ noc dok curi, jasnije sve je

ko je tu lovac a ko je plijen

Ref. 2x

Ref. 2x