Goribor — Hocu da zivim

Hocu da zivim ali moram da se smirim

Ali moram da se smirim

ali moram da se smirim

Flase, case, tablete za dizanje

pa za standiranje

lake zene, teske zene

zivot u samici, zivot u zajednici

Probao sam sve

probao sam sve

probao sam sve

i priznajem nisam se snasao

sa ljudima nasao

u neku mracnu pricu rano usao

ali dobro, sad dobro je

i jasno mi je zasto tako moralo je

A ljudi k’o ljudi, brzo ocenjuju

jos brze osudjuju

i kad si mlad sve te to

proganja i boli

Prvo bi da se sklonis

a onda sve da slomis

i dizes se i padas, trujes, gubis

trosis to svoje jadno vreme

praveci jos gore nevreme

Ne znas gde si spavao

s’ kim si se tabao

koliko si kome duzan ostao

i ceo svet se protiv tebe okrenuo

u trenutku lavinu pokrenuo

I pitas se sta sad

sta sad, sta sad

U toj sobi sam si

zelis negde da krenes

nesto da osetis i osvojis

znas da zivot bez toga nema smisla

ali vec kao da star si

previse govana za

tako malo vremena

Meni je trebalo 15 godina

i sad imam 300

i ne mogu da kazem da ne zalim

da opet sve isto bih

na mnoge stvari ne bih

ni da pomislim

a kamoli da ih ponovim

ali dobro, sad dobro je

ali dobro, sad dobro je

Ziv sam i napokon osecam

i nista me vise tako ne boli

posto znam da i to procice

da zadovoljstvo i patnja

ruku pod ruku idu

jer da bi se od srca smejao

od srca mora i da se place

I tako to ide

tako zivi ljudi zive

ali dobro, sad dobro je

kako i sta moglo je

ali dobro, sad dobro je

kako i sta moglo je

Hocu da zivim ali moram da se smirim