Halid Muslimovic — Pismo

Ponekad napisem pismo

koje nikom ne saljem

otkada zajedno nismo

rijetko se i radujem

Vratim se mladosti svojoj

i prvoj cigareti

sjetim se ljubavi nase

i prepustim se sjeti

Drugova pjesma, u avliji cesma

pred ocima djetinjstvo budi se

procvjetala lipa i fice skripa

mirisu neke drage godine

Ref.

Postao sam nesto drugaciji

mozda zato sto sam stariji

il’ sto shvatih da sam

samo svijeta broj

Ja mogu sve razumijeti

i mogu sve oprostiti

al’ tesko mi nekako zivjeti

bez tebe stariti

Ponekad napisem pismo

a naviru sjecanja

nase price, nase snove

otimam od vremena

Ref.