Hapa Ba — Oce moj

Izgubiti oca je stvarno teska stvar

kad osjetis na srcu nepopravljiv kvar

kad ti se sve u zivotu rusi

a osjetis njegov sapat u dusi

Pozelis da i ti jednog dana

dostignes zivot slican njegovom

pa se sve vise bojis

i dragog Boga molis

da te spasi uslisenom dovom

Sada znas da nema njega

za tebe najveceg u zivotu bega

da sa njim slavis rodjendan osamnesti

ma da znam da ce se to na suze svesti

i da ce te neka od njega odvesti

Kada te tuga pritisne i bol obuzme

samo se njega sjetis

i onda se zapitas

sto Bog dobre ljude sebi uzme

Zbog cega ih odvodi sebi gore

u visine velike, da li

i gore postoje neke prilike druge

za nase slike pune tuge

Njegov lik se urezao u srcu tvom

i ostao kao zapecaceni poplavljeni dom

suznim ocima napunjen vodom

a zakljucan sa njegovim tajnim kodom

Oce moj, ja nisam taj sto znam

da li je to ljubav ili bol u srcu mom

opkoljen vjecnom tugom

i razdvojen visinom dugom

Mozda nikad necu to znati

ali zauvijek cu te u srcu nositi

i teskim jecajem zvati

Ja nisam vise onaj mali

kako si me prije zvao

sada sam odrastao

tvom liku dostojno dorastao

pravi momak postao

zeljan tebe zauvijek ostao

Kad mi je tesko

bjezim od stvarnosti

sanjam tebe da si jos

uvijek u realnosti

Ja i ti staza duga

kao nekad dobra stara Juga

oce, kao dobra stara Juga

oce moj, babo moj