Hari Roncevic — Getanin

Tega san dana mrzija skolu

vise san volija divit. se moru

otic’ marendat’ na Tomica stinu

i s dicjon maston poc’ u daljinu

A tega dana zivot je propa

covik u vestitu od skupega stofa

vika je — svitu, tu su mi stvari

on ih je ukra, Getanin mali

Osta san placuc’ sidit’ na stini

svu su mi borsu prosuli po Rivi

jos i sad se sican

vika je — prasce, ako jos nisi ukra, krast’ ces

Ref.

Ako san Getanin, i ja san dite

vika san — ovo mi cinit’ ne smite

u bisu san reka da me se ostavi

i prvon ga stinon puka po glavi

Ako san Getanin, i ja san dite

vika san — ovo mi cinit’ ne smite

zbunjen san gleda di lezi u krvi

a svi su vikali — to mu je tek prvi

Onda su dosla dva policjota

odma’ me odveli bez imalo mota

mater je ostala placuc’ na skali

nesritno dite — vika je stari

Gleda san mater i ‘tija se vratit’

otac je reka da cu mu platit’

pita san — barba, ‘oce l’ me bolit’

reka je — Getanin, oli znas i molit’

Ref.

Nigdi je otislo pola zivota

otac je skonca, a mater sirota

sama, u tuzi, se odala picu

samo san dosa da utrnen svicu

Nisan se vise moga suzdrzat’

i bis u meni se poceja trzat’

dalje od svega san pokusa bizat’

a slike su davne me pocele stizat’

Ref.