Haris Dzinovic — Kalup tvoga vrata

Sada je hladna postelja

a kako je nekad gorjela

jos pamte zidovi

Kad bi od nule ponovo

njoj bi se opet trovao

opet bi svega mi

Sjecanje me to ponese

i na jastuk nju donese

pa ozive svuda njeni tragovi

da se takva ljubav ne zaboravi

Ref. 2x

Moj je jastuk kalup njenog vrata

ne moze u njega uci svaka

po otisku njenom druge biram

oci kad sklopim kao nju da imam

Ona je bila ostace

za kojom srce uzdise

i vjetar sumi ne dise

Dodje mi sve da ostavim

kraj nje da legnem ostarim

pa se ne probudim

Ref. 2x