Mi hodamo po crti
tankoj, zutoj crti kroz mrak
u kojem nestaju kuce
i ljudi, i lica
Citava ulica polako tone u ne
samo plavi prozori vise u tami
Sami smo na cesti
ti si ponjela svoj bambusov stap
i torbu od slame
i okrugli kamen
i stakleni prsten
A ja sam, k’o uvijek kad si blizu
ponovo gizdav i jak
tako smo lijepi
tako smo sami
Mi hodamo po crti
tankoj, zutoj crti kroz mrak
pocela je sitna kisa
Hladne su ulice
ljudi u domovima prate program
oni sjede i sute
Noc je bez tajni
nase duge sjene su se pruzile
niz mokar asvalt
one su davne, one se ljube
One se boje, one se cude, cude
Ref. 2x
A TV man, TV man
on ide
Ref. 4x