Sinoc kad se vracah
iz topla hamama
prodjoh pokraj basce
staroga imama
Kad tamo, u basci
u hladu jasmina
s ibrikom u ruci
stajase Emina
Ja joj nazvah selam
al’ moga mi dina
ne sce ni da cuje
lijepa Emina
Vec u srebren ibrik
zahvatila vode
pa po basci djule
zalijevati ode
S grana vjetar puhnu
pa niz pleci puste
rasplete joj njene
pletenice guste
Zamirisa kosa
k’o zumbuli plavi
a meni se ‘krenu
bururet u glavi
Malo ne posrnuh
mojega mi dina
al’ meni ne dodje
lijepa Emina
Samo me je jednom
pogledala mrko
niti haje, alcak
sto za njome crk’o
Aj si, aj sa
jabasa
konja jase subasa
Pa jos kad se sece
i plecima krece
ni hodzin mi zapis
vise pomoc’ nece
Ja, kakva je, pusta
tako mi imana
stid je ne bi bilo
da je kod sultana
Umro stari pjesnik
umrla Emina
ostala je pusta
basca od jasmina
Salomljen je ibrik
uvelo je cvijece
pjesma o Emini
nikad umrijet’ nece