Ibrica Jusic — Nikada zaboravljena

Preko krovova jutro klizi u moj dvor

zasto ne spavam da mi bude izgovor

jer jos ti pripadam

sebe bih da ti dam

Dok jesen prosipa svoje boje na moj dlan

srcu mome si kao fini filigran

jer jos ti pripadam

sebe bih da ti dam

Ref.

Nikada zaboravljena nisi, moja ostajes

nikada zaboravljena nisi, jos mi nedostajes

Nebo me pritisce tesko kao olovo

nekud izlazim, al’ bez cilja doslovno

jer jos ti pripadam

sebe bih da ti dam

Ref.

A sto reci