Ibrica Jusic — Pjesma o verglasu na uglu ulice

U svako doba dana i kada liju kise

i kad je nebo citko, a svaka grana casa

stalno na istom mjestu, na uglu stari Sasa

okrece sporo vergl, gologlav, sijede kose

Jednolicno se cuje, sad glasnije, sad tise

ta svirka, Sasa pjeva na uglu posve sam

samo se grane njisu i nema nitko vise

Adieu les femmes, adieu les dames

adieu la cour, adieu les dames

adieu les filles, adieu les femmes

Oci mu vlazno sjaju i neki cudni trans

obuzima ga tako dok neumorno svira

i ne vidi da sumrak polako okna dira

adieu les coeurs, adieu cadence

I da se svjetla pale, a drvored se gubi

i da se netko tamo u sjeni strasno ljubi

rucicu samo vrti i pjeva, sam, pun mira

Adieu le bal, adieu la dance

adieu les coeurs, adieu cadence

adieu le bal, adieu la dance

Putem koraca sprovod i netko tiho place

o miserere nobis glasovi muski bruje

adieu le bal, adieu la dance

adieu les coeurs, adieu cadence

Sasa na uglu stoji, samo se vergl cuje

jednolicno i sporo, tise pa zatim jace

okrece Sasa rucku i sve je veca tmusa

Adieu les cour, adieu cadence

adieu le bal, adieu la dance

adieu la cour, adieu cadence

Sakrivena za oknom starica jedna slusa

drhtavu onu svirku, dok se u drugoj sobi

gasi polako svjetlo i tijelo, tijelo trazi

visoko u noc neko posipa saku zobi

A stari Sasa stoji na neprekidnoj strazi

na uglu, vrti vergl i kada liju kise

i kad je nebo toplo, a trava pune rose

uvijek na istom mjestu, gologlav, sijede kose

i jednolicno svira i nema nitko vise

Adieu les filles, adieu les femmes

adieu la bal, adieu les dames