Ibrica Jusic — Skaline od sudbine

Kamo hode te skaline

uvijek dalje od daljine

kao cesma iz dubine

ko da izvor okameni

Jednoj tajni, jednoj zeni

te skaline od sudbine

jednoj tajni, jednoj zeni

te skaline od sudbine

Kamo vode te skaline

kad je jutro poput mlijeka

iza bola, iza tmine

Kad se samnom penje more

U tu sobu sto je gore

u tu neznost sto me ceka

u tu sobu sto je gore

u tu neznost sto me ceka

Te skaline, te skaline

sto se svaku ponoc rode

da se spasi kad je tesko

i da se sve do neba ode

sto se uspinju u meni

jednoj tajni, jednoj zeni

Te skaline od sudbine