Ibrica Jusic — Zbogom, malena

Na prozor jos jednom dodji, malena

da sudbinu mi prorekne tvoj dlan

sebe jos smatrah sinom vracare

kada si me k sebi pozvala

Ref.

Sada zbogom, malena

jer vrijeme mijenja sve

i smijeh, i plac, i plac

i smijeh, nad svim sto bilo je

Ti znas da s tobom nadjoh mir

prelako nadjoh zaborav

zaboravih molitvu za andjele

i andjeli ne mole vise za nas

Ref.

Na pragu zrelom smo se sreli mi

nad Lokrum spustao se mrak

k’o cislo ruku si mi drzala

i koljenom zadrhtala

Ref.

Sva pisma pisu da kraj mene si

pa zasto osjecam se sam

na rubu stojim

dok cvrsti lanci tvoji

prikovali su tebe za moj dlan

Ref.

Za sada jos trebam tebe, malena

jos tup i hladan kao led

kad priznah sve, tada si otisla

dok ja jos u prazno zurih blijed

Ref.

Tvoje oci, tvoje oci zaboravljam

dok tijelo morem tvojim zri

a tajnu sa mnom sto si cuvala

na dlanu svima dajes ti

Ref.