Ibro Selmanovic — Sudbina je tako htela

U tisini sobe naseg malog stana

noc je, vatra gori, a ipak je tama

ne pricamo nista, gledamo se nemo

ne pricamo nista, jer se rastajemo

Ref. 2x

Sudbina je tako htjela

moralo je tako biti

sto je nasa ljubav prosla

nismo krivi ni ja ni ti

Vrijeme sporo ide, kao da je stalo

k’o da nikad nema kraja ovoj noci

i ja i ti znamo da sve je svrseno

ali niko nema snage prvi poci

Ref. 2x

Stari sat na zidu ponoc otkucava

i sve je usnulo samo mi smo budni

pricali smo dugo i cutimo sada

jer svi razgovori bijehu uzaludni

Ref. 2x