Igor Vukojevic — Lovac i plijen

Jedan dan, cudan, opasan

kad sam sreo nju

mala kao san, dodirnuh joj dlan

k’o u bunilu

U isti mah osjetih joj dah

prezrelih trešanja

jutarnji sat, a klizi znoj niz vrat

k’o prije vjesanja

Ref. 2x

I dok si dlanom o dlan, vec sam ulovljen

umjesto mudar lovac, ja sam postao plijen

A ko je mog’o da zna?

Jedan dan, cudan, opasan

kad sam sreo nju

mala kao san, dodirnuh joj dlan

k’o u bunilu

Sludila i probudila me

nemirna rucica

sada znam, imala je plan

kao vucica

Ref. 2x

I dok si dlanom o dlan

Njene su price sve

bile tempirane

htjela me

samo za sebe

Ref. 2x

A ko je mog’o da zna?