Dva zivota kad bi im’o
zaboravu ne bi dao
one dane bosonoge
dok sam stada napasao
Godine su mnoge prosle
ja jos cujem zvona jeku
cobanice vidim mlade
dok dolaze na rijeku
Godine su prohujale
sjecanja se izbrisala
al’ stranica jos ne zuti
sto je mladost napisala
Jos me cesto nocu budi
jeka zvona, pjesma, vika
cobanice kako zovu
sa planine i jasika
Nema vise kome brati
prvo cvijece kad procvjeta
nema mojih cobanica
rasule se sirom svijeta
Nema stada na pasnjaku
prohujase sretni dani
ostalo je jos sjecanje
na cobanske prosle dane