Bosno moja, stoput opjevana
al’ ko sada nikad poharana
poruseni gradovi i sela
sva izgledas tuzna nevesela
Nisi vise ono sto si bila
al’ si nama i draga i mila
drz’ se Bosno, digni glavu gore
jos je mnogo onih sto te vole
Nad Bosnom se nebo posavilo
pa je cijelu stavilo u krilo
i pjeva joj ko slavuj u gaju
Bosno moja, moj zemaljski raju
Zna Bosanac svaki, malo i veliko
to sto Bosna ima nema vise niko
planine i polja i bistre izvore
krivudave rijeke to je njeno more
Spava Bosna ko djevojka sjetna
sanja dane kad je bila sretna
vraca se u proslost kao pcela cvijetu
sanja svoju djecu rasutu po svijetu
Zna Bosanac svaki, malo i veliko
to sto Bosna ima nema vise niko
ima Posavinu plodniju od Srema
to sto Bosna ima, niko vise nema
Place Bosna i kroz suze zove
zove svoje kceri i sinove
da se jave gdje su i sta rade
hoce majka da za djecu znade
Zna Bosanac svaki, malo i veliko
to sto Bosna ima nema vise niko
pjesmu i veselje, asikluk do zore
mezetluke razne, eto Bosna to je