Ilija & Marko Begic — Tri brata

Nas tri brata, sve tri veseljaka

vesela nas porodila majka

Marijana, Iliju i Marka

od rodjena i od nogu malih

pjevali smo i zapjevat“ znali

Pjevali smo i zapjevat’ znali

samo su nas puti razdvajali

pa se nismo cesto sastajali

takva nam je sudbina od Boga

Takva nam je sudbina od Boga

ne moze se pobjeci od toga

od sudbine pobjec’ se ne moze

niti izac’ iz rodjene koze

Niti izac’ iz rodjene koze

zla sudbina koliko ne valja

po nekada i voljene spaja

pa je tako i nas sastavilo

Pa je tako i nas sastavilo

teska bolest i gdje je ne bilo

ja na Rebru, a ti u Dubravi

samo smo se telefonom zvali

Ti se brines sta ce sa mnom biti

ja za tebe, da l’ ces ozdraviti

da l’ cemo se ikada sastati

i sa drustvom opet zapjevati

cijela nam je nasa familija

Cijela nam je nasa familija

i dan i noc zabrinuta bila

stalno su ih mucile nevolje

da l’ ce jednog dana biti bolje

Da l’ ce jednog dana biti bolje

i tako su stalno razmisljali

sve dok nismo na noge ustali

Bogu hvala, sad smo opet skupa

Bogu hvala, sad smo opet skupa

zajedno nam bratsko srce lupa

ima jedna poslovica stara

svatko ima andjela cuvara

Svatko ima andjela cuvara

Bogu hvala i uz nas je bio

skupa s nama bolest prebolio

pa se opet pjeva k’o i prije

Pa se opet pjeva k’o i prije

i u drustvu ponekad popije