Indexi — Negdje na kraju, u zatisju

Kada se kise i oluje stisale budu

i kreket zaba po blatnjavom putu bude utihao

i kad raspjevani zvuk zvona sa katedralskog tornja

zaustavi i nadjaca bolnu pjesmu vjetra

a aleje ponovo ozive zivotom proljeca

ja kliktacu nestanku svome

Tada, draga, sigurno necu vise morati cekati i po pola sata duze

sklonjen u sijenci fenjera, prokisao do koze, tvoj korak laki

znam, tebi se nikada zurilo nije

a ja baksuz, bas u jesen se zaljubih

Ali nije vazno, ja evo klicem

jer rekose mi

iza svakog nestanka rodjenje nice

Znam, u proslosti jednoj

noc je odnijela dan

ali ipak ja ponekad

zelim vratiti dan

Pjesma je sav zivot moj

pjesma smo mi, ja i ti

kad kisni dani prodju

ja nestat cu uz zvona zvuk

Ref.

Pjevajte svi

ja cu sada pustit glas

al’ pjesma ta nek’ vjecno zivi

nestanak taj

nek’ bude poziv moj za sve

za jedan zivot nov

Dan sa jutrom se radja

vjetar odnosi noc

sunce nadanja budi

zivot pocinje nov

Ref.

Ref. 2x