Pozelim da kao gavran
sletis na moj prag
onako nijem, crn i umoran
dostojanstven, gost mi drag
Kao nekad tvoje ruke
bijele i promrzle,
crna bih krila svila u jastuke
da opet me zagrle
Prolaze godine,
prolaze ko dani
prolaze jeseni
jake kao uspomene
Nikad vise tvoje poljupce
nikad vise meni najdraze
nikad vise tvoje bijele ruke
necu grijat ne, ne, ne