Ivana Banfic — Nicija zena

Sitno je tlo na kome stojim

dati se onom koji nista ne trazi

nositi kriz na ledjima svojim

a sve to zbog cega

Sa jutrom na licu izbije stid

od tudjih imena i tijela

izmedju nas ja podizem zid

da me stiti od svega

A sve to kratko traje

pa opet krene po zlu

i tesko je biti iznad toga

kada nisi tu

Ref.

Ja sam nicija zena

i da u bijelom predjem prag

jednom takva ljubav se

ne ponavlja cesto

I tiho kao sjena

opet pratim stari trag

ali grom ne udara dvaput

u isto mjesto

ja sam nicija zena

Takvi ko ja odustanu prvi

u meni ljubav raste dok padam

dobiti sve bez kapi krvi

pa cemu se nadam