Ivana Kovac — Ulice zivota

Putujem kroz svoja sjecanja

sa kartom u jednom smjeru

nista strasno, sve u tome zlu

U toj igri nema kajanja

oboje smo za to krivi

kad na srce ruku stavimo

Putujem i nije vazno gdje

odnijet ce me nova zora

na kraj svijeta ili dalje jos

I opet cu sebi lagati

to je srce pustolova

to je bio tek trenutak los

Ref.

Sad ulice zivota

jos preda mnom stoje

svaka od njih nosi

jedno od nas dvoje

Voljeli se jednom

muskarac i zena

od snova za dvoje

osta tek pokoje zrno uspomena

Ref. 2x