Ivica Serfezi — Mendozino

Na svom putu, na svom putu

u San Fernando, u San Fernando

na cesti punoj sunca

sretoh djevojku mladu

I u taj cas njen zacujem glas

sa molbom da povedem nju u Mendozino

Divih se necem u pogledu njenom

u sjaju kose vezane vrpcom od zlata

i osjetih tad da ja sam joj drag

a ne rece mi cak ni svoje ime

Ref.

Mendozino, Mendozino

ja cesto idem sam u Mendozino

trazim je svud i pitam za nju

jer bez nje svijet je pust

u Mendozinu

Bezbroj snova, bezbroj snova

njeznu ljubav, njeznu ljubav

i mozda sretan zivot nudim joj sada

I zivot cu dat da pronadjem nju

u gradu iz mog sna, u Mendozinu

Ref. 2x