Bio sam tada samo djecak
sa dvije tri dlake oko brade
i brijao se i pusio sam
da budem veci, da budem dasa
jer tako cine svi djecaci
kad dodje ono ludo vrijeme
Tik preko puta od mog stana
u nekoj staroj zutoj kuci
stanovala je jedna dama
jos tako lijepa ali sama
najlijepsa zena u mom svijetu
makar mi mogla biti mama
Ja tada nisam ljubit znao
ni kako idu one stvari
tek citao sam o tom nesto
nesto mi rekli momci stari
al’ vec je za sve bilo kasno
poceo sam je ljubit strasno
O sanjao sam njeno lice
bokove, pupak, snazna bedra
zamisljao sam kako rukom
milujem njena bijela njedra
srce mi kao cekic tuklo
nesto me mojoj dami vuklo
Cesto sam znao ja po noci
pod njezin prozor tiho doci
kriti se tamom koja boli
jer tesko onom koji voli
a nema petlje, nema snage
doci do svoje zene drage
Vjerujte, luda nije bila
znala je ona da je pratim
znala je da mi hrabrost treba
pa mi je jednom tako prisla
rekla mi je da sam dobar decko
i neka nocas kod nje svratim
O ljudi moji u tom trenu
ja nisam znao gdje cu poci
kao u vatri ja sam bio
i lud od srece sve do noci
malo sam sebi sminke dao
tri put sam samo zube prao
Docekala me ona gola
o kakve grudi, kakva bedra
ja nisam znao sto cu cinit
da l’ prici straga ili sprijeda
da l’ samo gledat raskos njenu
ja prvi put sam im’o zenu
Srce je ipak ona bila
prisla mi u tom teskom trenu
osjetio sam kozu njenu
mekocu bijelih krupnih grudi
i tijesila me — glavu gore
veceras, mali, musko budi
Cuo sam sebe kako stenjem
kako se penjem, penjem, penjem
osjetio sam sve se vrti
tako sam bio blizu smrti
utonuo sam tad u jedra
ogromna, bijela, vrela bedra
Ni oka nisam sklopit ‘tio
do zore ja sam uz nju bio
a ona sretna sva je sjala
i te je noci sve mi dala
da ljubim, ljubim sprijeda, straga
sve mi je dala moja draga
Davno sam bio samo djecak
od tad sam pros’o pola svijeta
ipak se cesto sijetim dame
i one noci i onog ljeta
njezna je bila ruka njena
ona je bila prava zena