Ivo Pattiera — Sinoc kad sklopih oci

Sinoc kad sklopih oci

k’o svake noci

sve znance stare

vidjeh kraj sebe ja

Bas kao nekad davno

zbijasmo sale

pjevasmo pjesme stare

o ljubavi

Drugovi stari, gdje ste

kad bih, bar sad, mog’o znat’

da l’ jos uvijek pjesme iste

plove portom kao tad

Da l’ jedna zena kradom

pita more kad cu doc’

da l’ jos uvijek mojim gradom

mjesec stere svoju moc

Sinoc, kad sklopih oci

k’o svake noci

setah stradunom

i spazih tada vas

I kao nekad davno

dodjoste k meni

gitare, mandoline

bile su tu

Drugovi stari, gdje ste

kad bih, bar sad, mog’o znat’

kad bih mog’o pjesme iste

s vama pjevat’ kao tad

Na rivi cekat’ zoru

s vama snivat’ isti san

dobro jutro reci moru

s vama pocet’ novi dan

Sinoc kad sklopih oci

k’o svake noci

htjedoh vam pisat’

al’ cemu rijeci te

Gitaru uzeh staru

jedinog druga

stegnuh je cvrsto k srcu

i skladah poj

Drugovi moji dragi

kad bih, bar sad, mog’o znat’

da l’ ce, ipak, pjesma ova

stici do vas bilo kad

Na gradcu, negdje tiho

zapjevajte tada nju

vasem drugu u tudjini

vratit’ cete srecu svu