Jacques Houdek — Carolija

Jos jedan dan s tobom prolazi

jos jedan tren u tvome krilu zarobljen

zvjezdana prasina po licu pada ti

kao carolija zvone tvoji osmjesi

I osjecam da zelim priznati

koliko znacis mi

napokon za ljubav zivim

vjerujem u nas

Sve ove moje rijeci dolaze

iz srca iskrene

ko san da te ponekad podsjete

koliko volim te

Jos jedan dan s tobom prolazi

jos jedan tren u tvome krilu zarobljen

beskrajna mastanja, topli dodiri

kao carolija zvone tvoji osmjesi