Jacques Houdek — Umrijeti s osmijehom

Jednom si otisla sama

onda sam dusu predao bogu

da spoji niti nad nama

sretan sto ponovo mogu

Grliti nebo i smijati strah

i slusati nekog, a gubiti dah

i kriviti sebe sto drugcije ne znam uzalud

Ref

Jer samo tebi vjerujem

al’ ova me bol preduboko takla

a tebi prodje kao da

ispijes krv na rani od stakla

Svejedno je sve drugo je laz

preostaje mi prejako te zavoljeti

koracati snom

pa umrijeti s osmjehom, ponovo

Kao za inat se krije

i otrov i melem u zeni

a vrag se ponovo smije

dok sreca raste u meni

Sve pocinje opet i nije me strah

slusati nekog, a gubiti dah

i kriviti sebe sto drugcije ne znam uzalud

Ref.