Jadranko Crnko — Moj prijatelj

Moj vam prijatelj opasno mucka

izlasci, setnje, cvijece za mamu

ostaje kod njih, bome i prekp’ rucka

k’o da se, bedak jedan, rodil v Amsterdamu

A obican je fakin iz kvarta

kaj se z nama spincil na vuglu

lovil cure prek’ vu parku

i v birtiji naganjal kublu

A sad se prodaje za finog decka

da, da, da, mada ‘zgleda malo

cujte, nervozan, kvazinobl je cudna srecka

od koje ‘zgleda i on izvozan

Sad pije samo otmjena pica

i stalno ponavlja sarf i parfe

a kad navrati do naseg kafica

tak hercig veli Ajskave

Z ancugom dojde, pa nam pozira

s tastom i ringom na svome prstu

iz visoka ovak’ teoretizira

o ljubavi, lovi, zivotu i Trstu

Soli nam pamet da zivimo lose

i da on zivi cist’ konstruktivno

pa vjerujem, kad blesavi trose

onda i jeftinima moze bit’ divno

A kad ga punica izvede u setnju

on se pravi da nas ne pozna

ne zna on kakvu kupuje smetnju

i kak gospoda znaju bit’ grozna

Inace, macka mu ‘zgleda, svaka mu cast

pazite, on je, ipak, iz nase skole

je l’ da, samo kaj, mi smo ga ucili zenske krast’

a ne, kak uvijek sve punice vole

Osim tog, z malom nas upoznal ne bu

veli, da mi ne kuzimo njene sfere

tek, kad ga vidim v tom prizemnom nebu

pa to je da se covek stvarno pozdere

Kaj bumo ‘zgubili, veli moj rista

Cinca Marinca sela na balkon

ma stari, kad odes u vojsku

pa ta bu popapala prvi bonbon

Ti, stari, nemas dovoljno slifa

ti uopce ne kuzis kak prolazi dan

kad u sobi visi Dzamonja i psiha

a ispod stola je zivot roman

Osim toga, vec si dobil intelektualnu kurvu, je l’ da

joj, kak se oblaci, kak se ponasa

Matko i Cronin za literaturu

i navike hoch robijasa

A osmijeh mu visi kaj trula dinja

‘zdresirane kretnje ponavlja stalno

i prica da izmedju ljudi i svinja

postoji nekaj transcedentalno

A kaj da mu velim, da takve je krvi

nekaj kak tak grdo ruzi

i da on, nazalost, ne bu ni prva ni zadnja budala

koja neke stvari malo prekasno skuzi