Jadranko Crnko — Opet jesen

Opet kisa, opet jesen

vec su izblijedjela lica

svijet od vjetra vec raznesen

Pusti plocnici, bez ptica

a u srcu vec se skuplja

leden korak dolazece zime

Ilicom do Malog placa

pored kina, iza Vrata

preko parkova, gdje nema

Vise kamenih djecaka

ispod toplih svih platana

do tisine nekog malog stana

Do topline neke ruke

case vina, poslije svega

raspremljenih postelja za ptice

Koje, kao i nas dvoje

vlaznim rukama od snijega

uzaludno sakrivaju lice

Jutrom opet, nakon svega

do kafica poslije sedam

utopiti laz od noci

U dubini koju ne dam

nikom od tih sto kraj mene

prolazeci ostavljaju sjene

Ref. 2x

Ne dam nikom ove kise

ovu proplakanu jesen

sto nad gradom svoja krila vuce

Ne dam nikom ove kise

ovu zagrebacku jesen

sto u meni svoja krila vuce