Jeseni rane zriju
i sjecanja me opet bole
slike stare kada krenu
put za vjecnost je otvoren
Kad vas se sjetim, drugovi moji
da li da dam iskrama da krenu
I nije me stid, nije me stid
jer unutra nesto kaze mi
Da ste opet na putu nasem
i da imate ono sto smo zeljeli
siroku cestu, vjetar u kosi
i srca puna ljubavi
Ref.
Jeseni rane zriju
i sjecanja me opet bole
slike stare kada krenu
put za vjecnost je otvoren
Jer vratice se ptice s juga
i zadnji cerger
sto po svijetu luta
a vas nece vratiti ni put ni pruga
Ponekad prizovem stare dane
urnebesni smijeh i miris noci
zivjeli smo stvarno sto na sat
kao da smo znali sta ce doci
A ja evo, moram sam moram dalje
slobodan k’o ptica i nemirni vjetar
moje su rijeci med i otrovne strijele
oziljci i ukrasi u isto vrijeme
Ref.