Dilili smo nekoc i lipe i grube
pa smo se razisli ka’ rakova dica
vrime je na nama iskusalo zube
zivot nas je uvik ka’ figure mica’
Al’ se ipak di god uzelimo lica
matere i oca, vratimo se skoju
pa se onda opet tragom ludih ptica
zaputimo svitom svak’ na bandu svoju
Ref.
Kuco stara, kuco stara
kuco stara posrid mista
kad nas sve na svitu izda
svitlo tvoje uvik blista, kuco stara
Kuco stara, kuco stara
tvoji zidi, tvoje skure
moci vrime zibju ure
kuco lipa, kuco moja, kuco stara
Mirisi ditinjstva nikad se ne gube
iznova se uvik svak’ doma iskrca
tragove u nama dokle vrime dube
gorimo ka ziza na lanterni srca
Sputao nas zivot jace od kadene
svakog on upregne u svoja kolica
ma nas uvik nesto vuce i pokrene
vratimo se skoju skruseni ka’ dica
Ref.