Vedro me nebo dira
plavom bojom, bojom od safira
rana me rosa s kamen zivca
studen vodom pojila
bilin me mlikon moja mater
Dalmatinka dojila
Sada gledan svoga sina
bilog tica, bilog galeba
ca bi tija vec poletit
al’ mu krila nisu naresla
Pa se pitam di ce sutra
ta sirota, nasa dica
oce li sa svog praga
odleprsat poput jata tica
Ref.
Ne prodajimo stare kuce
proplakat ce nasi didovi
sa onoga drugog svita
kad nas s tugon budu gledali
Ni zagoru a ni skoje
taki novci nigdi ne postoje
ma nema cijene
nema cijene bili kamen
zlatno sunce Dalmacije moje
Ref. 2x
Dalmacije moje