Jopa — Gustavo Santaolalla

U glavi kaos, opet zivotu prkosim

pravog brata ugostim, laznog bi mogli ubosti

zivot stisce, pricam price kakve cuo nisi

pored mene vojnici, braca su stalno u bitci

Umro je Barac, umrlo je pola mene

onda umro je tata i ko da stalo je vrijeme

eak je dobila majka, samo sranja oko mene

opet volio sam krivu, brate moj ko je jebe

Idem dalje jebes pare, jebes sve to

reci sta je, zasto lajes, nisi pseto, niti geto

dok si spijao koktele, ja sam bacao koktele

nisam rodjen za fotelje, moram napravit si teren

Suvise real sam, imam samo puste zelje

kad pijem, pijem, da osjetim bar malo veselje

kmico, sreca me izbegava ove noci

umorna je glava, a i teske su mi oci

Cujem vraga kuca, zeli pored mene doci

ona spava pored mene, budim ju jer mora kuci poci

ovo su moje noci, ovo su moje veceri

razumiju me samo mrtvi reperi

Ovo je moj plocnik, cudni su putevi nebeski

braca zabice mi noz u ledja

na poslednjoj veceri

Vani tamni oblaci, krecem, jaknu oblacim

ko nece nadje razlog, ko hoce nadje nacin

ko vecer ima s vragom, ujutro Boga nece naci

svaki dan smo jaci obeco sam braci

Za jedne se dizu case, za druge upaljaci

suze su samo za jake

ali pred drugima ne placem

brate moj

Kategorizovano kao Jopa