Josipa Lisac — Pismo

Zeljela bih iz tvojih usta saznat’ sve

o njoj i tebe

ucinit sve vase tajne

koje nikom, nikom rekli ne bi

Reci, kakvo lice ima

je li bijele neke put

da li cesto prica s tobom il’ ko i ja

samo suti

Da l’ je stvarno tako mlada

kao sto mi kazu drugi

dok razmisljam vas zagrljene

dani su mi dugi, dugi, mucno dugi

Da li s njom si strastven tako

nakon dva, tri ostra pica

je li zbilja tako dobra

kao sto se o njoj prica

Da l’ te voli, da l’ je njezna

vjeruj, nije mi svejedno

da l’ si opet tako sretan

kao sto si bio jednom

Ref.

Jednom, bilo je to jednom

nedovrsen san, san o sreci

a od svega ostale su samo rijeci

samo rijeci

Nas dvije smo tako same

inace smo dobro, hvala

mislim da sve razumije

prem da je jos tako mala

Radoznale njene oci

u stopu me svuda prate

svaki pogled, svaka kretnja

sve me vise sjeca na te

Ponekad mi iznenada

sapne da joj nedostajes

time sto te takvog pamti

jos joj uvijek mnogo dajes

Ref.

Da l’ je isto vodis s’obom

na sva svoja putovanja

ove neci i firenci

ja jos uvijek cesto, cesto sanjam

Jos sam jednom bila tamo

iz radoznalosti cisto

da sudbinu izazovem

al’ nista, nista nije bilo iz to

Nasa proslost lomila se

kao crtezi na staklu

jednom jos prozivjela sam

nasa ljubav k’o kroz maglu

Dok ovako s tobom pricam

ja izmisljam svoju srecu

moj je zivot ovo pismo

koje niti poslat’ necu

Ref.