Ipak ne znas ni sama kad
nemir udje u zivot tvoj
odlazi on
hladno ostavlja te samu
Nijemo odlazis k’o poslusno pseto
tiho, u svoj kut
guseci plac u grlu svom
po prvi put, po prvi put, po prvi put
Sve te odjednom plasi tad
njegov pogled i njegov smijeh
javlja se strah
drhces kao slomljen prut
Zar u srcu koje voli jos
ima mjesta i za smijeh
u casu kad ostavlja se sve
po prvi put, po prvi put, po prvi put
Pred njim budi se prosli svijet
da l’ ozivjet ce skupa s njim
sjecanja ta
koja javljat ce se svud
Da l’ ce slabost nekog
slatkog trenutka, jaca nego on
ljubavi nasoj nanijet bol
po prvi put, po prvi put, po prvi put