Willie i Laura Mae Jones
divan par kojeg voljeli su svi
a zivjeli su tik uz put
u kolibi trosnoj k’o i mi
Radeci na zemlji skupa
svi pomagali bi jedni druge
ako radis kroz dan tad ne stignes sam
tad ti mislit o tom tko je kakve boje
Nakon teskog rada
k njima predvecer bi znali doc’
uz pjesmi i gitari
vedri smijeh cesto zajedno bi docekali noc
Willie je svirao gitaru
i svi bi trazili sviraj jos
i svatko tol’ko bi netko rekao kroz smijeh
pa ti, hej, ti nisi tako los
Ref.
A pamuk bjese bijel
k’o zlatnog zita klas
al’ to bjese drugo vrijeme
drugi svijet za nas
Subotom bi kolima svi momci
krenuli na casicu u grad
pred kucom bi Willievom zvali
hej, podji s nama jos dok si mlad
On rece ne, al’ zasto ne bi vi
na povratku svratili do nas
i Laura Mae vec kako ona zna
pripremit ce veceru za vas
Ref.
A onda, jednog dana
osta prazna koliba uz put
Willie i Laura su nestali
a od nas nitko nije znao kud
Al’ saznali smo brzo gdje su
Willie i Laura Mae
srce cisto i tamna, crna boja koze
jos jednom skrivila je sve
A pamuk jos je bijel
k’o zlatnog zita klas
al’ to nije isto vrijeme
isti svijet za nas