Josipa Lisac — Zavjet

Ako mi srce ne prestigne ptice

ako mi oci budu siromasi

ako mi ruke budu udovice

koje prisustvo ljubavi ne krasi

I ako nocu ne ceznem u snima

i ako danju ne zudim na javi

i ako venem u mocvarnim dnima

i u tjesnoci dusa mi boravi

I ako ulje nalijevam u svijecu

uhodi tamno da pomognem djelo

i krivom ako vjerujem umijecu

i lazi svojoj pozajmljujem celo

Neka mi jutro na prag ne stizava

neka me zemlja iz milosti brise

i ako zivim k’o jalova trava

neka me sunce i ne grije vise