Jovica Dobrica — Bozije dete

Noci bludne, s djavolima jutra cekam

u krevetu lake zene, u nosu gudra teska

u rizli Jamajka, u casi hladna Rusija

drogiran i pijan, zivot mi je k’o ekskurzija

Sipam novo pice, pa prekrstim se, pomolim se

da, jeste, ja sam crna ovca porodice

a ljudi kazu da nada poslednja umire

pa pucam joj u srce sa namerom da je ubijem

U dusi siv sam kao zgrade moga kvarta

i ne verujem u ljubav jer sam emotivno sakat

a oni traze da ih volim i postujem

a rusili su prijateljstva kao NATO mostove

Ref.

U borbi sa sobom ja pobedicu sebe

u paklu sam rast’o, al’ sam Bozije dete

i dok molim se Bogu, ne priznajem grehe

u paklu sam rast’o, al’ sam Bozije dete

I sedim sam medju ova cet’ri zida

i opet narivan sam, opet sam pijan

okrecem broj jer mi treba da se popravim

u glavi puno sranja koja hocu da zaboravim

Ona mi prica da me voli, al’ ne konta

da na nos sam povukao liniju zivota

motam sad kao zombi, hodam sam kao zombi

zatvorio sam oci, pustio da grad me vodi

Plivam u motnoj vodi, glava u torbi

neki ljudi me ne zovu k’o da us’o sam u roming

na okrenuta ledja, zatvorio sam oci

ako okrenem im ledja necemo biti dobri

Ref.

Blud i razvrat jer ne znam za bolje

zivim sta repujem, a repujem, koljem

s kim si, takav si, tako stari kazu

ja sam Boziji sin sa djavolom u paktu

Pusti me, mani me, zaobidji me

pros’o sam brdovit put usred nizije

i ne volim prljavo pa ni ispod nokta

moja savest je crna kao podliv ispod oka

Zivot je borba, kriminal, kurve, droga

plesem poslednji ples na ostrici od noza

svetlo se gasi brzo kao manji pozar

vecna mu slava, bio je momak dobar

Ref. 2x