Uzet’ cu kruha, luka, slanine
i onda pravac u planine
gdje nema zlobe, lazi, ni poze
i bez nervoze, lagano klizi dan
U bistrom potoku umiti lice
umjesto ljudi slusati ptice
tu nema buke, nema signala
niti budala da ti pokvare san
Ref.
Sunce mi se smije
kao nikad prije
tu pripadam, sada znam
Sunce mi se smije
kao ljubav grije
sad sebi sve oprastam
Rumena zora kada svane
ugledam srnu i njeno lane
i svoje majke tada se sjetim
pa poletim nebu u zagrljaj
Ref. 2x