Kemal Monteno — Dolly Bell

Dolly Bell, prica je ista

ko sve nase price

iz doba tog

bili smo djeca i gladna

i sretna na svom,

trazili ocima, trazili srcima zivot svoj

citali, lutali, ponekad sanjali sne,

jos smo mastali, ucili, bjezali poljem

Dolly Bell, nismo imali nista,

al’ opet smo imali sve,

rasli smo, plesali, pjevali,

San Remo znali svi,

casom na prvi

smo sastanak otisli svi

znali smo nocima gradom

s gitarama lutati,

bilo je lijepo,

u svemu si zivjela ti

jos te vidimo lijepu

i sjajnu ko nekada

Dolly Bell,

Uvijek lijepa i mlada

i mi s tobom svi