Svakom sam od vas poklonio pjesmu,
mnoge su tuzne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav ne trazeci nista,
poklonih vam srce kao malo dijete
Pozelim ponekad da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge milo,
prospavao bih mnoge neprospavane noci,
al’ pjesama ovih
onda ne bi bilo
Hvala svima iz vremena ruza,
moje vas pjesme
ni za sto ne krive,
svi koji su otisli
iz zivota moga,
u pjesmama mojim jos uvijek zive
Hvala svima iz vremena ruza,
moje vas pjesme
ni za sto ne krive,
svi koji su otisli
iz zivota moga,
u pjesmama mojim
vjecno ce da zive
Vi ste mi usli
pod kozu i dusu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat’ bojim