Kemal Monteno — Ne vjeruj

Ne vjeruj u moje

stihove i rime

kad ti kazu draga

da te silno volim

U trenutku svakom

da se za te molim

u da ti u stabla

urezujem ime

Ne vjeruj, no kasno

kad se mjesec javi

i prelije srmom vrh

modrijeh krsa

Tamo, gdje u grmu

proljece leprsa

i gdje slatko spava

nas jorgovan plavi

Ref.

Dodji, cekat’ cu te u casima tim

da na grudi moje priljubis se cvrsce

osjetis li draga, da mi tijelo drhce

i da silno gori ognjevima svim

Zato vjeruj meni

i ne pitaj nista

jer prava ljubav

za rijeci ne zna

Ona samo plamti

silna neizbjezna

i ne mari draga

sto stihove pise

Ref.