Kemal Monteno — Ponekad

Ponekad kad sam sam, kad nikog nema

kad je duboka noc kisa se sprema

kao i nekad tebe cu naci budnu

s’ figom u ruci, vjernu, a tako cudnu

Ako je zadnji voz krenuo davno

negdje je stao sat, nebo je tamno

jos vidim svijetlo, carobno i daleko

znam da cu stici, znam da me ceka neko

Dajes sve, a nista ne trazis

gledas me nista ne govoris

ja samo znam da me cekas

da nikoga nema kraj tebe

Bojim se kada ti dolazim

mislim da nesto ocekujes

a opet znam da si sretna

sto samo ti svratim, ponekad