Kico Slabinac — Pruzimo si ruke

Slusaj me jedina, ti koju cekam

ti kojoj puteve sam zasipao cvijecem

zasto si tako nijema, daleka

napisi mi bar koju lijepu rijec

Pamtim sve trenutke, jos pamtim ti lice

pamtim tvoje rijeci i dane sto teku

zasto si samo tamo daleko

dodji, dodji jos sam uvijek tvoj

Ti kojoj sam cvijece brao

ti kojoj sam ljubav dao

ti kojoj sam pisao pjesme

zar ti mi sad nudis samo kraj

Osjecam da gubis snagu i vjeru

u ljubav onu tuznu sto vec dugo traje

gubis se i lutas bez cilja i nade

dodji, dodji jos sam uvijek sam

Znam da nisi sretna, znam da me jos volis

zasto onda bjezis i sumnji pruzas ruku

zivot je ono sto smo zivjeli skupa

nista drugo nece donijet dan

Sretan je covjek koji voljet znade

onaj sto ruke svoje istini pruza

u nadi sto zivi i ljubav s drugim dijeli

sta jos treba trazit osim toga

Zato nemoj trazit srecu izvan toga

jer sve sto je drugo prolaznost je pusta

podjimo u dvoje kroz zivot dok traje

da tako sretni docekamo kraj

Oprostimo sebi ono sto je bilo

pruzimo si ruke dok sve ovo traje

ima jos snage i nade u svemu

znam da sreca ceka negdje nas