Dani isti ko pragovi pruge
ne vode me ni do jedne ni druge
noci iste ko vagono voza
ludilo je moja dijagnoze
Ref.
O kako mrzim proklete sine
vozove daljine
i tebe s’ kartom u jednom pravcu
sto mases mi ko strancu
Ne znam gde cu, po stanici skitam
ko zna koji put perone pitam
sto na meni zivot ostri zube
i zasto uvek zaljubljeni gube
Ref.